Ranih 1980-ih, osobna računala bila su daleko od grafičkih moćnica kakve danas poznajemo. Strojevi poput IBM PC 5150 i njegovi klonovi bili su ograničeni na prikazi samo teksta ili bitmap grafike niske razlučivosti. Maksimalna rezolucija grafičkog prikaza u boji bila je samo 320 x 200 piksela, s paletom od samo četiri boje.
Tadašnje grafičke mogućnosti mnogo su ostavljale poželjnog. Kućna računala poput Commodore 64 imala su 16-bojnu grafiku, a Apple je predstavio Apple IIc s još većom razlučivošću i opcijama boja. IBM je trebao da stigne taj korak, i tako je rođen Enhanced Graphics Adapter (EGA).
Originalna EGA kartica, dizajnirana za IBM PC/AT, bila je masivna dodatna kartica dugačka preko 13 inča. Sadržavala je specijalizirane čipove, kontrolere memorije i kristalne tajmere kako bi osigurala glatko funkcioniranje. Iako je početno dolazila s 64KB RAM-a, mogla se nadograditi na 192KB.
Jedna od ključnih značajki EGA kartice bila je njena kompatibilnost s postojećim prikazima, poput Color Graphics Adapter (CGA) i Monochrome Display Adapter (MDA). To se postizalo korištenjem istih priključaka i dodavanjem DIP prekidača za izbor monitora.
EGA je donijela značajna poboljšanja u odnosu na CGA. Nudila je razlučivosti do 640 x 200 ili 640 x 350 i paletu od 64 boje, što je omogućilo privlačniju grafiku. Igre poput “The Secret of Monkey Island” pokazale su jasnu razliku između EGA i CGA vizuala.
Međutim, postojala je jedna glavna mana EGA-e: njezina previsoka cijena. Samo osnovna EGA kartica koštala je preko 500 dolara, a dodavanje Memorijske proširne kartice i kompatibilnog monitora guralo je cijenu skoro do 1000 dolara. To je EGA-u činilo luksuzom samo za najvjernije entuzijaste računala.
Na sreću, druge tvrtke su ušle na tržište, nudeći povoljnije EGA-kompatibilne grafičke kartice. Chips and Technologies (C&T) razvio je manji, ekonomičan čipset, što je dovelo do pojave brojnih EGA klonova. To je omogućilo EGA-i da dosegne značajan tržišni udio, s više od 40% prodaje dodatnih grafičkih kartica do 1986.
EGA je također imala dubok utjecaj na PC gaming. Omogućila je stvaranje vizualno impresivnih igara, poput serijala Advanced Dungeons & Dragons i grafičkih avantura poput “Kings Quest” i “Maniac Mansion”. EGA je učinila mogućima prave akcijske igre na PC-u, s platformerima sa pomicanjem i pionirskim 3D pogonima.
U retrospektivi, EGA je imala svoja ograničenja, ali služila je kao ključni korak u evoluciji PC grafike. Pave je put za naprednije standarde grafike i gurao granice onoga što je bilo moguće u razvoju igara. Danas dugujemo zahvalnost skromnim počecima EGA grafike u oblikovanju krajolika PC gaminga.