Annabelle Stephenson
GAME, najveći britanski prodavač video igara, nedavno je najavio da više neće prihvaćati rabljene igre, što označava kraj jedne ere u gaming industriji. Ovu promjenu politike objavio je Eurogamer, a ukoliko je istinita, predstavlja značajno preokretanje gaming krajolika.
GAME je sinonim za prodaju video igara u Velikoj Britaniji, slično kao GameStop u Sjedinjenim Američkim Državama. Osnovan 1992. godine, tvrtku je 1999. godine preuzeo Electronics Boutique, rezultirajući preimenovanjem svih EB trgovina u GAME. Međutim, poput GameStop-a i mnogih drugih fizičkih prodavaonica, GAME se suočavao s brojnim izazovima na sve konkurentnijem digitalnom tržištu.
Godine 2012., GAME je proglasio bankrot zbog financijskih poteškoća, s velikim izdavačima koji su odbili opskrbljivati ih igrama. Od tada, razni novi vlasnici pokušavali su različite strategije kako bi održali sebe na površini, uključujući diversifikaciju svoje ponude proizvoda s plišanim igračkama, figuricama Funko Pop, društvenim igrama, Pokémon kartama i svime drugim što bi privuklo zaljubljenike u video igre. Međutim, kroz sve to, GAME je uvijek zadržao praksu prihvaćanja rabljenih igara. Do sada, izgleda.
Ova odluka čini se kao dio globalnog trenda u kojem fizički mediji pokušavaju pronaći svoje mjesto u dominantnom digitalnom svijetu. U siječnju ove godine, Best Buy je najavio da više neće prodavati DVD-ove i Blu-ray diskove, a fizičke trgovine diljem svijeta zatvaraju svoja vrata, što rezultira gubitkom mnogih radnih mjesta. Međutim, kao netko iz Ujedinjenog Kraljevstva, prihvaćanje rabljenih igara u GAME-u bilo je za mene norma. Osjećalo se kao prirodni dio gaming zajednice.
Nekoliko godina sam provodio subote i praznike u trgovinama GAME, kao zaposlenik u mojim tinejdžerskim godinama i kasnije kao kupac. Čak i moje dijete (koje nije vidjelo VHS traku niti držalo DVD) vodim u najbližu trgovinu GAME za razne rođendanske zabave tematske uz video igre. Dao sam igre na zamjenu i odbio one koje su bile preoštećene.
Praksa prihvaćanja rabljenih igara uvijek je bila dvostruki mač. Iz perspektive velikih izdavača, prezirali su to jer kupci mogu povratiti nešto vrijednosti svojih vlasničkih proizvoda, a da pritom ne moraju ponovno kupiti iste igre. To im postaje šala. Međutim, za kupce je skandalozno plaćati značajnu cijenu za proizvod koji je trgovina već prodala po punoj cijeni, samo da bi dobili minimalni popust pri njegovoj preprodaji.
Još uvijek se sjećam igre koja je nedavno izašla i koja je koštala 60 američkih dolara, pri čemu su kupci prilikom zamjene dobili oko 55 dolara. Razlika je bila još značajnija za starije igre, gdje bih ponudio oko 3 dolara i prodao igru za 15 dolara. Tako funkcioniraju slobodna tržišta, ali za trgovinu je to bila iznimno laka zarada.
Bez obzira na ove mišljenje starijeg sugovornika, teško je vjerovati da bi se tržište rabljenih igara moglo tako devalvirati da bi GAME odustao od dijela svoje 30-godišnje baštine.
Pokušali smo kontaktirati GAME kako bismo provjerili glasine, ali trgovinom sada upravlja problematična grupacija Frasers Group (ranije poznata kao Sports Direct), koja posjeduje veliki broj trgovina na svakom britanskom glavnom trgu, i oni imaju ograničene kontakte s medijima.
Ukoliko se ova odluka doista pokaže kao trend, vjerojatno će i lanac trgovina u Sjedinjenim Američkim Državama slijediti primjer. Možda je vrijeme da ispraznimo police i osiguramo kredit u trgovini prije nego bude prekasno.
Često postavljana pitanja (FAQ) o odluci GAME-a da prestane prihvaćati rabljene igre
The source of the article is from the blog foodnext.nl
