John Nowacky
Blast Entertainment, Londonski izdavač, možda je kasno ušao u scenu PlayStation 2, ali imao je plan. Kapitalizirajući na velikom demografskom skupu tinejdžera i pre-tinejdžera na PS2, Blast je imao za cilj da izda igre temeljene na popularnim TV emisijama i filmovima po pristupačnoj cijeni. Njihova strategija omogućena je smanjenjem naknada za izdavanje od strane Sonyja.
Međutim, pokušaj tvrtke Blast da iskoristi postojeću popularnost PS2 donio je svoj skup izazova. Kada je Blast stigao na scenu 2006. godine, većina studija već je imala portfelj PS2 igara i zalihu motora i resursa spremnih za ponovnu upotrebu. Kako bi smanjili troškove, Blast se često oslanjao na preuređivanje postojećih igara ili zapošljavanje više studija istovremeno za razvoj igara.
Ovakav pristup smanjenju troškova omogućio je Blastu da stekne prava na starije filmske franšize po niskim cijenama. Vlasnici europskih PS2 uređaja mogli su igrati igre temeljene na klasikama poput “Doktor Doolittle”, “Džumandži” i “Policajcu s Beverly Hillsa”. Iako su to bile prepoznatljive franšize, neke od njih možda nisu odjekivale sa ciljanim demografskim skupom, posebno s igrama poput “Policajcu s Beverly Hillsa” koje su više upućene odrasloj publici.
Jedan od značajnih izazova s kojima se Blast suočavao bila je nedostupnost prava za upotrebu sličnosti glumaca u njihovim igrama. Umjesto toga, njihovi filmovi s tematikom često su imali generičke/karikaturalne likove, što je smanjilo povezanost s originalnim filmovima. To je posebno bilo očito u igri “Policajac s Beverly Hillsa”, gdje je protagonist više sličio Vinu Dieselu nego ikoničnom Axelu Foleyu Eddieja Murphyja.
Razvijena od strane Atomic Planeta, igra “Policajac s Beverly Hillsa” bila je pucačina iz prvog lica sa mješavinom stealth sekvenci, pucnjave i mini-igara. Međutim, igra je bila kratka jer su je punili neiskrivljivi videoisječci, nedostatak kontrolnih točaka i nevidljivi zidovi. Ove dizajnerske odluke uzrokovale su da igra djeluje naporno, pružajući malo nagrade igračevom trudu.
Vizualno, “Policajac s Beverly Hillsa” bio je sirov, s uglom obrisa likova i pozadina. Nedostatak čuvene tematske pjesme i tehničke pogreške, poput neprijatelja koji nisu mogli ciljati vertikalno, dalje su utjecale na ukupno iskustvo. Igra je nedostajala čvrste mehanike pucanja iz oružja, rezultirajući nerealnim i neinspiriranim borbama.
U retrospekciji, očito je da Blast nije uspio u potpunosti shvatiti potencijal igre “Policajac s Beverly Hillsa”. Objavljena u vremenu kada su druge ’80-te godine filma dobijale uspješne adaptacije, igra nije ispunila očekivanja zbog svoje ubrzane izrade i niskog budžeta. S više vremena i resursa, nedostatci bi mogli biti riješeni, rezultirajući u ugodnijem iskustvu.
Na kraju, igra “Policajac s Beverly Hillsa” predstavljala je propuštenu priliku za tvrtku Blast Entertainment. Umjesto da isporuče obrađenu i privlačnu igru, činilo se više kao obična provjera kutije, brzo stavljena na police trgovina jednostavno zato što su mogli.
Dodatni činjenice:
1. Blast Entertainment također je izdavao igre za druge platforme poput Nintendo DS-a i Game Boy Advance.
2. Blastove igre često su dobivale mješovite recenzije od kritičara i igrača, pri čemu se mnogi žalili na niske produkcijske vrijednosti i nedostatak inovacija.
3. Blast se suočavao sa žestokom konkurencijom od drugih izdavača koji su već ranije učvrstili svoje mjesto na tržištu PS2.
4. Blastove su igre bile uglavnom usmjerene na europsko tržište, s ograničenom dostupnošću u drugim regijama.
5. Blastova strategija lansiranja pristupačnih igara temeljenih na popularnim IP-ima nije bila jedinstvena, kako su je slijedili i drugi izdavači tijekom ere PS2.
Ključna pitanja i odgovori:
1. Koje su bile glavne izazovi tvrtke Blast Entertainment na PS2 tržištu?
Odgovor: Blast se suočavao s izazovima kao što su ulazak na tržište kasno, oslanjanje na metode smanjenja troškova, stjecanje prava za korištenje sličnosti glumaca i isporuka obrađenog iskustva s ograničenim resursima.
2. Kako je tvrtka Blast Entertainment stjecala prava na filmske franšize?
Odgovor: Blast je stjecao prava na starije filmske franšize po niskim cijenama, vjerojatno zbog pada vrijednosti tih IP-ja i smanjenih naknada za izdavanje koje je nudio Sony.
3. Koje su bile glavne greške u igri “Policajac s Beverly Hillsa”?
Odgovor: Igra “Policajac s Beverly Hillsa” imala je dizajnerske nedostatke poput neiskrivljivih videoisječaka, nedostatka kontrolnih točaka i nevidljivih zidova. Također je nedostajala čvrsta mehanika pucanja iz oružja i imala tehničke pogreške poput neprijatelja koji nisu mogli ciljati vertikalno.
Prednosti:
– Blastova strategija izdavanja igara temeljenih na popularnim IP-ima po pristupačnoj cijeni omogućila im je ciljanje velikog demografskog skupa korisnika PS2.
– Preoblikovanjem postojećih igara ili zapošljavanjem više studija, Blast je mogao smanjiti troškove i stjecati prava na filmske franšize po nižim cijenama.
– Blastove igre pružale su priliku obožavateljima filmskih franšiza da se uključe s njima na drugačiji način.
Mane:
– Blast se suočavao s žestokom konkurencijom drugih izdavača s već uspostavljenom prisutnošću na tržištu.
– Nedostatak obrađenih produkcijskih vrijednosti i originalnosti u Blastovim igrama rezultirao je mješovitim recenzijama i ograničenim uspjehom.
– Brzo razvijanje i niski budžet Blastovih igara često su rezultirali lošim igračkim iskustvom.
Predložena poveznica: blast-games.com
