Eksplozija zabave: Propuštene prilike i manjkava provedba
Londonska izdavačka kuća Blast Entertainment možda je kasno ušla na PlayStation 2 scenu, ali imala je plan. Kapitalizirajući veliku demografsku skupinu tinejdžera i predtinejdžera vlasnika PS2 konzola, Blast je imao za cilj izdati igre temeljene na popularnim TV emisijama i filmovima po pristupačnoj cijeni. Njihova strategija postala je moguća zahvaljujući smanjenim naknadama za izdavanje koje je nudio Sony.
Međutim, Blastov pokušaj iskorištavanja postojeće popularnosti PS2 konzole donio je svoj skup izazova. Kada je Blast stigao na scenu 2006. godine, većina studija već je imala portfelj PS2 igara i zalihu motora i resursa spremnih za ponovnu upotrebu. Kako bi smanjio troškove, Blast se često oslanjao na preuređivanje postojećih igara ili angažiranje više studija istovremeno za razvoj igara.
Ovaj pristup smanjivanju troškova omogućio je Blastu da po niskim cijenama stekne prava na starije filmske franšize. Europski vlasnici PS2 konzola dobili su igre temeljene na klasikama poput “Dr. Dolittle”, “Jumanji” i “Beverly Hills Cop”. Iako su to bile prepoznatljive franšize, neke od njih možda nisu rezonirale s ciljanom demografijom, posebno igre poput “Beverly Hills Cop” koje su više bile usmjerene prema odraslima.
Jedan značajan izazov s kojim se Blast susreo bio je nedostatak prava da koristi izgled glumaca u svojim igrama. Umjesto toga, njihove filmske suradnje često su sadržavale generičke/crtićaste likove, što je oslabilo povezanost s originalnim filmovima. To je bilo posebno očito u igri “Beverly Hills Cop”, gdje je protagonist više nalikovao Vin Dieselu nego Eddieju Murphyju u ulozi Axela Foleya.
Razvijena od strane Atomic Planeta, igra “Beverly Hills Cop” bila je pucačina iz prvog lica s mješavinom skrivenih sekvenca, obračuna i minigra. Međutim, igra je bila kratka, prepuna scena koje se ne mogu preskočiti, nedostatka kontrolnih točaka i nevidljivih zidova. Ove dizajnerske odluke učinile su igru dosadnom, s malo nagrada za napore igrača.
Vizualno, “Beverly Hills Cop” je bio grub, s uglastim likovima i pozadinama. Nedostatak poznate tematske pjesme i tehnički nedostaci, poput neprijatelja koji nisu mogli ciljati vertikalno, dodatno su utjecali na ukupno iskustvo. Igra nije imala čvrste mehanike borbe s oružjem, rezultirajući nerealnom i neinspiriranom borbom.
U retrospektivi, očito je da Blast nije u potpunosti uspio shvatiti potencijal igre “Beverly Hills Cop”. Objavljena tijekom vremena kada su druge ’80s filmove dobivale uspješne adaptacije, igra nije pogodila cilj zbog brzoplete izrade i niskog proračuna. S više vremena i resursa, nedostaci bi mogli biti riješeni, što bi rezultiralo ugodnijim iskustvom.
Na kraju, igra “Beverly Hills Cop” predstavljala je propuštenu priliku za Blast Entertainment. Umjesto da isporuče dotjeranu i zanimljivu igru, činilo se više kao da je to bila radnja koju je trebalo obaviti, brže stavljanje igre na police trgovina samo zato što su mogli.
Dodatni činjenice:
1. Blast Entertainment također je izdao igre za druge platforme poput Nintendo DS-a i Game Boy Advance.
2. Blastove igre često su primale mješovite recenzije od kritičara i igrača, pri čemu mnogi ističu niske produkcijske vrijednosti i nedostatak inovacija.
3. Blast se suočavao s jakom konkurencijom drugih izdavača koji su svoje mjesto na PS2 tržištu uspostavili mnogo ranije.
4. Blastove su igre bile primarno usmjerene na europsko tržište, s ograničenom dostupnošću u drugim regijama.
5. Strategija Blasta da izdaje pristupačne igre temeljene na popularnim franšizama nije bila jedinstvena, jer su i drugi izdavači slijedili sličan pristup tijekom ere PS2 konzole.
Ključna pitanja i odgovori:
1. Koji su bili glavni izazovi s kojima se Blast Entertainment suočavao na PS2 tržištu?
Odgovor: Blast je bio suočen s izazovima kao što su kasni ulazak na tržište, oslanjanje na metode smanjenja troškova, stjecanje prava za korištenje izgleda glumaca te isporuku dotjeranog iskustva s ograničenim resursima.
2. Kako je Blast Entertainment stjecao prava na filmske franšize?
Odgovor: Blast je stjecao prava na starije filmske franšize po niskim cijenama, možda zbog smanjenja vrijednosti tih franšiza i sniženih naknada za izdavanje koje je nudio Sony.
3. Koje su bile glavne greške u igri “Beverly Hills Cop”?
Odgovor: Igra “Beverly Hills Cop” imala je dizajnerske greške poput scena koje se ne mogu preskočiti, nedostatak kontrolnih točaka i nevidljivih zidova. Također je nedostajala čvrsta mehanika borbe s oružjem i patila od tehničkih grešaka poput neprijatelja koji nisu mogli ciljati vertikalno.
Prednosti:
– Blast Entertainmentova strategija izdavanja igara temeljenih na popularnim franšizama po pristupačnoj cijeni omogućila im je ciljanje velike demografske skupine korisnika PS2 konzola.
– Preuređivanjem postojećih igara ili angažiranjem više studija, Blast je mogao smanjiti troškove i stjecati prava na filmske franšize po nižim cijenama.
– Blastove su igre pružile priliku obožavateljima filmskih franšiza da se s njima povežu na drugačijem mediju.
Mane:
– Blast je bio suočen s jakom konkurencijom drugih izdavača koji su imali već etablirano prisustvo na tržištu.
– Nedostatak dotjeranih produkcijskih vrijednosti i originalnosti u Blastovim igrama rezultirao je miješanim recenzijama i ograničenim uspjehom.
– Brzopleto izrađene igre Blasta s niskim proračunom često su rezultirale nedovoljnim iskustvom igranja.
Predložena povezana poveznica: blast-games.com
The source of the article is from the blog anexartiti.gr