Arthur Herring
Revucionarni oblik interaktivne svjetlosne terapije donosi novu radost i angažman osobama s demencijom. Age UK implementirao je Program sreće u Sheffieldu, koristeći igre i tehnologiju virtualne stvarnosti za poboljšanje pokretljivosti i komunikacije osoba koje žive s demencijom.
Program, razvijen od strane Social-Ability, nudi raznovrsne aktivnosti osmišljene za poticanje sudionika. Mogu uživati u virtualnim iskustvima poput putovanja vlakom, utrka vozilima, stolnog tenisa, kvizova, pa čak i gledanja zalaska sunca ili promatranja zvijezda. Projektor koji se koristi u programu može projektirati slike na tijela ljudi ili posteljinu, stvarajući multi-senzorno iskustvo.
John Ramsay, izvršni direktor Social-Abilitya, dijeli osobnu povezanost s ovom uzrokom. Njegov otac je dijagnosticiran s demencijom kada je Ramsay imao samo 12 godina. Pokretanje programa 2020. godine duboko ga znači za njega. Objasnio je: “Želimo da potakne smijeh i sreću i da pomogne učiniti stvari koje uzimamo zdravo za gotovo.” Za razliku od naočala za virtualnu stvarnost, koje mogu biti nepraktične ili zbunjujuće za neke osobe s demencijom, Program sreće donosi virtualno iskustvo u prirodni svijet.
Održan u Centru za dobrobit Hillsborough, dnevne usluge za osobe s demencijom koje pruža Age UK Sheffield znatno su poboljšane uključivanjem Programa sreće. Elsie Ledger, voditeljica starijih projekata zajednice dobrotvorne organizacije, opisuje kako je program “stvarno poboljšao” njihove sesije. Bili su u mogućnosti donijeti Grčku u centar putem projekcija izlaska sunca, vožnji balonom i kvizova zastava tijekom grčkog tjedna. Ne samo da sudionici koriste korist od ove interaktivne terapije, već i osoblje doživljava radost i sreću dok sudjeluje u njoj.
Još jedna velika prednost Programa sreće je sigurnost. Ledger naglašava nedostatak rizika uključenog, što omogućuje pojedincima da uživaju u aktivnostima poput plivanja i stolnog tenisa u sigurnom okruženju. Iako demencija može ograničiti određene sposobnosti, ne bi trebala inhibirati ukupno iskustvo radosti u životu.
Andrew Spears, direktor prodaje u Social-Abilityu, ističe izuzetno pozitivnu povratnu informaciju koju su primili. Korisnici prijavljuju poboljšanu fizičku, društvenu i kognitivnu angažiranost. Igre u programu dizajnirane su s mogućnošću protiv-neuspjeha kako bi potaknule podržavajuće okruženje. Spears dodaje da kontinuirano surađuju sa svojim partnerima kako bi proširili popis ponuđenih aktivnosti.
Osim demencije, Program sreće pokazuje potencijal za pomoć osobama s drugim kognitivnim izazovima, poput autizma. Dubok utjecaj koji ima na poticanje veza i komunikacije očit je, budući da su članovi obitelji bili ganuti suzama zbog novo pronađenih interakcija sa svojim voljenima.
Interaktivna svjetlosna terapija pružena putem Programa sreće svjedoči o snazi tehnologije u poboljšanju života osoba s demencijom i drugih ranjivih populacija. S obzirom na to da Age UK i Social-Ability nastavljaju inovirati i proširivati svoje ponude, program je postavljen da dosegne još više izoliranih pojedinaca i donese radost i angažman u njihove živote.
Dodatne činjenice:
1. Program sreće razvijen je na temelju istraživanja koje sugerira da svjetlosna terapija može pozitivno utjecati na osobe s demencijom. Studije su pokazale da izloženost jakoj svjetlosti može pomoći u regulaciji obrisa sna, smanjenju nemira i poboljšanju kognitivne funkcije kod osoba s demencijom.
2. Upotreba tehnologije virtualne stvarnosti u Programu sreće omogućava sudionicima da dožive aktivnosti i okoliša koji im možda teško ili nemoguće pristupiti u stvarnosti. Ovo virtualno iskustvo može pružiti osjećaj avanture i novosti, promovirajući angažman i stimulaciju.
3. Projektor koji se koristi u programu je prenosiv i može se lako postaviti na različitim lokacijama, što omogućava fleksibilnost u pružanju terapije. To znači da se Program sreće može implementirati na različitim mjestima, poput domova za starije osobe, bolnica ili centara za zajednicu.
4. Program sreće nije usmjeren isključivo na zabavu; također ima za cilj promoviranje fizičke aktivnosti i društvene interakcije. Kroz aktivnosti poput stolnog tenisa ili virtualne utrke vozilima, sudionici se mogu uključiti u fizičko kretanje i povezati s drugima, poboljšavajući njihovo opće blagostanje.
5. Utjecaj Programa sreće ide dalje od osobe s demencijom. Članovi obitelji i skrbnici često svjedoče poboljšanoj komunikaciji i emocionalnim povezivanjima kada sudjeluju u interaktivnoj terapiji. To može pružiti osjećaj olakšanja i radosti za voljene osobe.
Važna pitanja i odgovori:
1. Kako interaktivna svjetlosna terapija funkcionira?
Interaktivna svjetlosna terapija uključuje upotrebu posebnog projektora za projiciranje slika ili videozapisa na površine ili osobe. Terapija ima za cilj pružiti multi-senzorno iskustvo i potaknuti angažman i radost kod osoba s demencijom ili drugim kognitivnim izazovima.
2. Jesu li mogući potencijalni rizici povezani s Programom sreće?
Program sreće je osmišljen da bude siguran i da ne nosi fizičke rizike. Međutim, važno je uzeti u obzir individualne potrebe i preferencije. Neki sudionici mogu smatrati određene aktivnosti ili vizualne stimulanse prenapornima, stoga je ključno prilagoditi terapiju na razini udobnosti svake osobe.
3. Može li se Program sreće implementirati kod kuće ili je dostupan samo u određenim centrima?
Prijenosna priroda projektora koji se koristi u Programu sreće omogućava fleksibilnost u pružanju terapije. Iako je trenutno implementiran u određenim centrima poput Centra za dobrobit Hillsborough, postoji potencijal za prilagodbu programa za kućnu upotrebu uz odgovarajuću opremu i podršku.
Ključni izazovi ili kontroverze:
1. Trošak i dostupnost: Korištenje interaktivne svjetlosne terapije može zahtijevati ulaganje u opremu i obuku. Trošak može biti prepreka za implementaciju programa u svim mjestima skrbi ili domovima, ograničavajući dostupnost za neke osobe s demencijom.
2. Individualni odgovor i preferencije: Neće svi oboljeli od demencije reagirati pozitivno na interaktivnu svjetlosnu terapiju. Važno je uzeti u obzir preferencije i potrebe svake osobe kako bi se osiguralo da je terapija prilagođena njihovim individualnim zahtjevima.
Prednosti:
– Potiče angažman i radost kod osoba s demencijom.
– Poboljšava komunikaciju i društvenu interakciju.
– Pruža sigurno i zaštićeno okruženje za aktivnosti.
– Prijenosan i fleksibilan u implementaciji.
– Potencijal za pomoć osobama s drugim kognitivnim izazovima.
Nedostaci:
– Implikacije troška za implementaciju programa.
– Potrebno je uzeti u obzir individualni odgovor i preferencije.
– Ograničenja u postizanju svih izoliranih osoba koje bi mogle imati koristi od terapije.
