Arthur Herring
Dosegnuće u internet tehnologiji koje je obezbijedilo zapanjenost stručnjaka. Međunarodni tim iz Nacionalnog instituta za informacione i komunikacione tehnologije oborio je svjetski rekord za brzinu interneta, postižući zadivljujućih 402 terabita po sekundi. Ova nevjerovatna dostignuća ostvarena su korištenjem samo konvencionalnih optičkih kablova, opovrgavajući bilo kakve tvrdnje o “čudnoj tehnologiji” ili vrhunski sofisticiranoj opremi.
Tim je predstavio svoje izvanredne rezultate na konferenciji o optičkim komunikacijama održanoj u inostranstvu u oktobru, izazivajući opštu zainteresovanost i divljenje. Sa povećanjem od 25% u odnosu na prethodni rekord, ova prekretnička brzina zauvijek je promijenila percepciju o tome šta je moguće u online povezivanju.
Da bismo stekli perspektivu o ovom dostignuću, bitno je uporediti ga sa prosječnim brzinama interneta koje korisnici doživljavaju. Na primjer, prosječna brzina širokopojasnog interneta u Sjedinjenim Američkim Državama iznosi samo 226 megabita po sekundi. Drugim riječima, internet brzina japanskog tima je otprilike 1,5 miliona puta brža od onoga što većina ljudi ima pristupu.
Kako bi se ilustrovala nevjerojatna sposobnost ove munjevito brze internetske veze, pružen je stvarni primjer. Zamislite preuzimanje video igre Call of Duty: Vanguard, koja ima veličinu od 170 gigabajta. Korištenjem ovog revolucionarnog metoda, cijelo preuzimanje trajalo bi samo 3 milisekunde. To je nevjerojatnih 3.000% brže od treptaja oka!
Dok se pokreću diskusije o potrebama i očekivanjima prosječnog potrošača kada je riječ o brzini interneta, ovo izvanredno dostignuće služi kao podsjetnik na to šta je tehnološki moguće. Iako može biti impresivan miljstone, takođe postavlja pitanja o budućnosti online povezivanja i potencijalu koji ima za transformisanje naših digitalnih iskustava.
Era ultra-brzog interneta je pred nama i na nama je da prihvatimo i prilagodimo se ovoj novoj stvarnosti. Dok ovaj međunarodni tim nastavlja da gura granice onoga što je zamislivo, san univerzalnog visoko brzog interneta za sve postaje sve konkretnija mogućnost.
Dodatne činjenice:
1. Prethodni rekord za brzinu interneta postignut je u avgustu 2020. godine, sa brzinom od 319 terabita po sekundi.
2. Postignuće je bilo moguće efikasnom upotrebom više pojačivača za povećanje signala bez distorzije.
3. Ovaj proboj u brzini interneta ima potencijal da revolucionizuje različite industrije, uključujući zdravstvo, igre i obrazovanje.
4. Doseganje tima privuklo je pažnju kako tehnološke, tako i telekomunikacione industrije, što dovodi do povećanog zanimanja za napredovanja u optičkim kablovima.
Ključna pitanja i odgovori:
1. Kako konvencionalni optički kablovi postižu takve visoke brzine interneta?
Konvencionalni optički kablovi sposobni su da prenose podatke putem pulsacija svetlosti. Korišćenjem naprednih tehnika, kao što su više pojačivača i optimizovanje kvaliteta signala, moguće je postići rekordne brzine poput 402 terabita po sekundi.
2. Da li postoje neka ograničenja ove tehnologije visoke brzine interneta?
Jedan od ključnih izazova koji su povezani sa implementacijom ultra-brzih brzina interneta je osiguranje infrastrukturnih nadogradnji kako bi se podržale takve mogućnosti. Takođe, razmatranje troškova i potreba za širom usvojljivošću mogu takođe predstavljati izazove u tome da ovu tehnologiju učine dostupnom za sve potrošače.
Prednosti:
1. Brže brzine interneta omogućavaju brže preuzimanje i otpremanje, poboljšavajući ukupno korisničko iskustvo.
2. Visokobrzinski internet omogućava aplikacijama u stvarnom vremenu, poput video konferencija i online igara, da rade bez problema.
3. Ovaj napredak u brzini interneta ima potencijal da ubrza inovacije i tehnička dostignuća u različitim oblastima.
Mane:
1. Nadogradnje infrastrukture mogu biti skupe i zahtijevati značajne investicije.
2. Tehnologija možda neće biti pristupačna svim regionima, vodeći digitalni jaz.
3. Problemi privatnosti i sigurnosti mogu nastati sa povećanim količinom podataka koji se prenose sa takvim visokim brzinama.
Predloženi povezani link: Nacionalni institut za informacione i komunikacione tehnologije
