Mindfulness meditacija pokazuje obećanje u liječenju poremećaja igranja igara na internetu

Nedavno istraživanje provedeno na Sveučilištu Hangzhou Normal u Kini pokazalo je učinkovitost meditacije svjesnosti u liječenju odraslih osoba s poremećajem internetskog igranja (IGD). IGD je povezan s različitim zdravstvenim i mentalnim problemima, uključujući disfunkciju emocija, kognitivno oštećenje, izvršnu disfunkciju i tjelesne probleme.

Prethodna istraživanja su otkrila da osobe s IGD-om doživljavaju snažnu želju koja je povezana s promjenama u prednjim moždanim regijama poput orbifrontalnog korteksa i dorzalno-lateralnog prefrontalnog korteksa. Dodatno, primijećene su promjene u povezanosti između moždanih regija uključenih u obradu nagrade i izvršnu kontrolu kod osoba s IGD-om.

Iako je dostupno ograničen broj tretmana za IGD, meditacija svjesnosti je pokazala obećanje kao terapijska intervencija. Meditacija svjesnosti je socijalno prihvaćena terapija koja poboljšava pažnju i samo-regulaciju. Uključuje pohađanje sesija bez suda i održavanje opuštene budnosti na distrakcije.

Randomizirani klinički pokus uključivao je 80 sudionika s IGD-om koji su nasumično dodijeljeni MM grupi ili kontrolnoj grupi, koja je primala progresivnu relaksaciju mišića (PMR). Studija je pokazala da su obje MM i PMR grupe pokazale smanjenje pokazatelja IGD-a nakon intervencije. Međutim, MM grupa je pokazala veće smanjenje žudnje za igranjem u usporedbi s PMR grupom.

Također je istraživano neuralne mehanizme koji leže u osnovi učinkovitosti MM-a u liječenju IGD-a. Primijećeno je da je MM vodio smanjenju aktivacije u moždanim regijama povezanima s žudnjom, uključujući jezgara lentiformnog nukleusa, medijalni frontalni girus i insulu. Ove regije igraju ulogu u dopaminergičkom krugovlju i povezane su s žeđu izazvanom signalima.

Pronalasci sugeriraju da bi MM mogao promijeniti frontopalijske odgovore povezane s žudnjom i može biti učinkovit tretman za IGD. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se istražili dugoročni učinci MM-a i njegov potencijal kao sveobuhvatne intervencije za IGD.

Činjenice koje nisu spomenute u članku, ali su relevantne za temu uključuju:
1. Poremećaj internetskog igranja (IGD) priznat je kao mentalno zdravstveno stanje od Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i naveden je u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (ICD-11).
2. IGD je karakteriziran pretjeranom ili problematičnom upotrebom internetskih igara, što dovodi do značajnih ometanja u različitim aspektima života.
3. Meditacija svjesnosti (MM) praksa je koja uključuje usredotočenje pažnje na sadašnji trenutak i prihvaćanje bez prosudbe.
4. MM je detaljno proučavan u kontekstu različitih mentalnih zdravstvenih stanja, uključujući ovisnosti, anksioznost i depresiju.
5. Koncept MM-a potječe iz budističkih tradicija, ali je sekulariziran u terapijske svrhe.
6. Kognitivna terapija zasnovana na svjesnosti (MBCT) strukturirani je program koji kombinira elemente meditacije svjesnosti s tehnikama kognitivno-bihevioralne terapije (CBT) i pokazao se učinkovitim kod različitih poremećaja.

Najvažnija pitanja o MM-u u liječenju IGD-a mogla bi uključivati:
1. Ima li MM dugoročne učinke na smanjenje simptoma IGD-a?
2. Koji su osnovni mehanizmi putem kojih MM smanjuje žudnju i poboljšava samoregulaciju kod osoba s IGD-om?
3. Je li MM učinkovitiji od drugih pristupa liječenju IGD-a, poput kognitivno-bihevioralne terapije ili lijekova?
4. Postoje li određene populacije ili podskupine osoba s IGD-om koje su sklonije koristiti MM?

Glavni izazovi ili kontroverze povezani s temom mogu uključivati:
1. Nedostatak standardiziranih dijagnostičkih kriterija za IGD, što dovodi do varijabilnosti u istraživačkim nalazima i pristupima liječenju.
2. Potencijal za pristranost samoselekcije u studijama koje uključuju MM, budući da bi osobe koje su motiviranije za uključivanje u praksu mogle biti sklonije sudjelovanju.
3. Subjektivna priroda samoprocjenskih mjera korištenih za procjenu ishoda u studijama o MM-u i IGD-u, što može ograničiti objektivnost nalaza.
4. Ograničena dostupnost i pristupačnost programa MM-a i kvalificiranih instruktora može otežati široku primjenu ove intervencije za IGD.

Prednosti korištenja MM-a u liječenju IGD-a mogu uključivati:
– MM je neuropsihologijska i neinvazivna intervencija koja se lako može integrirati u postojeće pristupe liječenju.
– MM poboljšava kontrolu pažnje, emocionalnu regulaciju i samosvijest, što su važne vještine koje osobe s IGD-om trebaju razviti.
– MM promiče neprosvjedno odnos i prihvaćanje iskustava trenutka, što može pomoći osobama s IGD-om da smanje samo-kritičnost i sramotu povezanu s njihovim igranjem.