Nintendo-ova zaboravljena reklama: Reklama Toss-Up otkriva iznenađujuću povijest
Nintendo, divovska gaming tvrtka kakvu danas poznajemo, daleko je bila od toga da bude poznato ime u Sjedinjenim Američkim Državama 1980. godine. Prvi komercijalni spot tvrtke za svoju seriju “Game & Watch”, s prijenosnim uređajem nazvanim Toss-Up, nedavno se ponovno pojavio, otkrivajući zanimljiv dio povijesti videoigara. Međutim, ono što čini ovaj komercijal jedinstvenim jest to što uopće ne spominje Nintendo ili Game & Watch.
Serija Game & Watch sadržavala je jednostavne prijenosne LCD igre, slične popularnim igrama Tiger Electronics iz 1990-ih. U SAD-u su te igre bile licencirane tvrtki Mego i prodavane pod nazivom “Time-Out”, prema The Video Game History Foundation. Novoobnovljeni komercijal, otkriven od strane povjesničara videoigara Chrisa Kohlera, datira iz 25. lipnja 1980., nekoliko mjeseci nakon što je Nintendo of America bio osnovan.
Oglas je prvenstveno usmjeren na trendy stariju demografsku skupinu, pozivajući ih da uživaju u “elektroničkom sportu” kada nisu u mogućnosti sudjelovati u stvarnim sportovima zbog ozljeda. Komercijal prikazuje bliske snimke osoba uključenih u igru, s humorističnim osvrtom na čudak lik. Ovaj pristup značajno kontrastira s kasnijim Nintendoovim komercijalima koji su se usredotočili na obitelji i djecu.
Zanimljivo je da Toss-Up prijenosni uređaj nije bio jedini dizajn u seriji Game & Watch. Nintendo se inspirirao iz prošlosti koristeći slične oblike u kasnijim prijenosnim uređajima. Primjerice, Nintendo DS Lite izuzetno sliči jednom od dvostrukih dizajna u Game & Watch kolekciji. Dodatno, 20. godišnje izdanje Nintendo Game Boy Micro imalo je dizajn koji podsjeća na uređaj Toss-Up, s njegovom zlatnom i crvenom bojom.
Iako ovaj rani komercijal možda nije izravno spomenuo Nintendo ili Game & Watch, predstavlja podsjetnik na skromne početke tvrtke i evoluciju njezinih marketinških strategija. Nintendo je daleko odmakao od 1980. te i dalje oblikuje industriju videoigara svojim inovativnim proizvodima i voljenim franšizama.
The source of the article is from the blog kunsthuisoaleer.nl